Pre neki dan čitao sam status Istoka Pavlovića na facebook-u. Naravno
kao i svaki drugi čovek u Srbiji pokrenuo je pitanje zašto radimo za pišljivih
20.000 rsd i zašto zbog toga moramo tražiti i dodatne poslove kako bi preživeli.
To me je navelo na razmišljanje
šta je uzrok te ''plate'' od 20.000?
Postavka problema srpske privrede
Znamo da je u Srbiji zvanična politika – politika estrade! Dakle, nemoj da
otpuštaš nikog i bićeš na političkom (čitaj estradnom) nebu Srbije do kraja
života, a i sliku će ti ko ikonu držati kad odeš kod Sv. Petra da ''bereš
ljubičice''.
Šta je problem? U Srbiji se još uvek različitim
kreditima održavaju viškovi radnika u poznatim, velikim gubitašima. Dakle ulažu
se milijarde za plate (milijarde idu u trošak) radnika koji ne stvaraju
vrednost, a samim tim ni profit. Makar da im je pozitivna bilansna razlika 1
dinar. Ali čak ni to se ne ostvari.
I need a hero!
E sad, kad bi se našao neko sa petljom i rekao ovako:
'' Rešili smo da otpustimo po npr. 20% radnika koji su višak i koji nikako ne mogu da stvore vrednost svojim radom u gubitaškom preduzeću. ''
Taj koji bi to izgovorio – bio bi istog trena linčovan. A niko od naših
političara to i ne sme da izgovori, jer bi i on postao višak i to
nekvalifikovani za bilo koji drugi posao, osim za sedenje i grejanje dupeta u
fotelji.
To bi značilo da od 1000 zaposlenih u tom gubitaškom preduzeću ostaje 800 zaposlenih (aj da kažemo – optimalan broj). Samim tim i proizvod ili usluga koje to preduzeće
nudi će imati nižu cenu za 20%,
što će odmah dovesti do toga da ponuda preduzeća bude cenovno konkurentnijia i
privlačnija za potrošača ili poslovnog kupca.
Ok, ali gde sad sa tim milijardama?
Političar sa petljom kaže:'' Te milijarde ćemo davati kao subvencije ili neke jeftine kredite sektoru malih i srednjih preduzeća i deo uložiti na prekvalifikaciju tih 20% otpuštenih.''
Samim tim bi MSP sektor počeo da rađa nova radna mesta gde bi se
nezaposleni konačno, brate mili i zaposlili, ko što je i red! Pa neka to novo
malo preduzeće proizvodi i lopate, a ne da ih uvozimo, ko da ne znamo ni lopatu
da napravimo.
Tako kad svako
počne da radi svoj posao, svako će biti i adekvatno plaćen za isti. Ako je adekvatno plaćen za isti, moći će da kupuje i do juče nekonkurentne
proizvode i koristi do juče nekonkurentne usluge bivših gubitaša. Ti bivši
gubitaši će sad postizati makar i taj 1
dinar profita.
Nije se rodio ko je narodu ugodio!
Da, ali da li će sva nova MSP
uspeti na tržištu? Odgovor je: Neće sva! Naravno da neće, ali neka uspe 70%. Uvek
postoji neka šteta. Ali ako mene pitate, mislim da je bolje da smanjimo
gubitak, jer ovako kako je danas – svi smo na gubitku (osim estradnih
političara).
Na ovaj način koji sam plastično predložio, biće ''gubitnika'',
ali to je jednostavno deo prirode. Makar ćemo tada imati manje socijalnih
slučajeva, koji će dobijati adekvatnu socijalnu pomoć, jer će preduzeća
uplaćivati poreze redovnije i suma će biti veća. Eto ti ga socijalni mir, moj estradni političaru!
Sve ovo ukoliko se temeljno i pošteno uradi,
može da dovede do vrlo pozitivnih rezultata u roku od 3 godine.
Sad se vi verovatno pitate: ''A kako da se živi
te 3 godine?!''
Pa čekaj, živiš još gore od toga već 20-30
godina, ali ti se sad ta promena koja traje 3 godine čini dugom i nesavladivom?
Ok, onda glasaj za estradnog političara, koji će ulagati milijardu u gubitaša i imaće svoje ''turbo-folk'' glasačko telo, a i od te milijarde može koje milionče u džep da metne. Radićeš za 20.000 rsd i kad odeš u penziju...čekaj, koju penziju kad je tad niko neće ni moći isplatiti?!
O penziji u sledećem tekstu, a do tad pozdrav!
;)
Нема коментара:
Постави коментар